Chicago, IL
30°
Cloudy
6:54 am7:02 pm CDT
Feels like: 19°F
Wind: 14mph WSW
Humidity: 56%
Pressure: 30"Hg
UV index: 0
11 pm12 am1 am2 am3 am
30°F
30°F
30°F
30°F
30°F
WedThuFriSatSun
37°F / 27°F
37°F / 32°F
45°F / 30°F
36°F / 28°F
45°F / 37°F

Published 5 years ago

By Antonije Kovačević

SRPSKA KUĆA, SRPSKA BRUKA 2.DEO (VIDEO): Prodaju Muzeja izglasalo dvadeset ljudi! VESNA NOBLE: Ko želi da razgovara, neka dođe sa 450.000$!

Odluku o prodaji kuće donela samo dvadesetak ova Muzeja…Ne bi li sprečila sopstvenu smenu Uprava donela novi Statut po kome mora da prođe dve godine da bi novi član imao pravo glasa…”Pronašla sam kupca za Muzej, ali ne mogu da Vam kažem o kojoj količini novca se radi”, kaže Vesna Noble

Protekli period bio je prilično turbulentan kada su u pitanju dešavanja u i oko Srpske kuće. Na veliku žalost, to ne znači i da je Kuća, tačnije Srpsko-američki Muzej “Sveti Sava”, u međuvremenu otvoren i da se u njemu desilo nešto što je u opisu njegove misije, da – „promoviše i čuva srpsku kulturu, naučna dostignuća, istoriju i tradiciju“.

U prvom delu intervjua Vesne Noble mogli ste da se upoznate sa finansijskim zavrzlamama, dugovima, kreditima i problemima sa kojima se suočavala Srpska kuća, a na posletku i sa činjenicom da su članovi njene Uprave, između ostalih i gospođa Noble i predsednik Dr.Živojin Žika Pavlović, pozajmili Muzeju 350.000$ sa interesom (kamatom) od 10%, što se potpisniku ovih redova učinilo kao rabota primerenija zelenašima. Taj novac (sa interesom) im je u međuvremenu vraćen, zato što je ta ista Uprava podigla novi kredit da bi isplatila sebi pozajmljeni novac.

Epilog: Danas Muzej, umesto 350.000$, duguje 450.000$!

I DALJE ZAKLJUČANA: Poslednja manifestacija održana u januaru 2016.godine

U međuvremenu, između dva nastavka intervjua, pokušali smo da saznamo šta će se dešavati na godišnjoj Skupštini Muzeja “Sveti Sava”, ali nam je gospođa Noble, zapravo Uprava Muzeja, stavila do znanja da nismo poželjni. Čak i zapretila policijom ako se tamo pojavimo, a sve u mejlu koji je stigao na našu adresu.

Pošto smo se ipak pojavili na licu mesta, nije nam dozvoljeno snimanje, a niko od prisutnih desetak osoba nije želeo da govori o tome šta je tog dana odlučeno na održanoj sednici.

Ne, zašto bi 10 bilo mnogo? Zašto bi se bilo ko odrekao svog novca, koji nikome ne pada sa neba u ovoj zemlji?

Vesna Noble

Na to pitanje nam nisu odgovorili ni Članovi Uprave kojima smo nekoliko dana kasnije poslali mejl, a informacije o tome nisu objavljene ni na zvaničnom sajtu Muzeja, iako su po Zakonu o radu neprofitnih organizacija to morali da učine.

Nastavljamo borbu za istinu, a ovaj intervju Vesne Noble nastavljamo u trenutku kada Serbian Times pita da li je činjenica da su članovi Uprave pozajmljivali novac Muzeju sa visokom kamatom od 10% zapravo dokaz o sukobu interesa…?

-Ne, ja ne mislim da je to sukob interesa jer je to bio jedini način da se zgrada spasi. Da ja nisam izvadila novac iz džepa, da predsednik (Žika Pavlović, prim.aut.), Keti Fenslou, Srđan Trifković…nisu izvadili novac ova zgrada bi bila prodata, i to za 700.000 ili 500.000$, jel razumete…?

KUĆA U LOŠEM STANJU ZBOG NEMARA: Biblioteka Muzeja

Razumem, ali zar 10% ipak nije malo previše za nekog ko sebe predstavlja kao borca za očuvanje “Muzeja”, pritom sedi u Upravi…

-Ne, zašto bi bilo? Ne. nije logično. Zašto bi se bilo ko odrekao svog novca, koji nikome ne pada sa neba u ovoj zemlji?

Ne govorimo o odricanju, već o 10%. Zar ta kamata nije mogla da bude bar u visini onoga što su u to vreme nudile komercijalne banke, 2, 3 ili 4%?

-Uvek je interes na komercijalne kredite bio veći…

Ali ne baš 10%. Da li mislite da je to moralno?

-Ja nemam nikakve moralne dileme, a evo i zašto: Ja za ovu kuću radim dobrovoljno već 20 godina, mnogo sam sati uložila ovde, kuvajući, čisteći, perući, radila sam za barom, glumila u pozorištu…

Pa ste smatrali da je u redu da uzmete 10%?

– Ne, nego sam se opredelila prema grupi ljudi koji su takođe dali novac. Da su oni rekli da treba da bude ovoliko ili onoliko, ja bih prihvatila.

U toj grupi ljudi su bili i predsednik Muzeja Žika Pavlović, članovi Uprave, dakle to nisu bili ljudi sa strane…

-Ali to nema veze. Vi ne razumete šta znači pozajmljivati nekome pare u ovoj zemlji. Jeste li nekad pozajmljivali pare? Kada to radite ovde, onda je to biznis…Mi na žalost nismo mogli da dobijemo novac od srpske zajednice. Tražili smo novac od svih ljudi koje znamo, da ih sada ne imenujem. Niko nije bio zainteresovan ni pod tim uslovima (10%) da pozajmi pare. Znate kako su došli? Došli su ovde i povadili čekove… Imali smo otvoren sastanak za celu zajednicu, gde smo rekli: Ljudi, izgubićemo zgradu, treba nam pomoć…A onda su mi posle sastanka prišla tri gospodina i pitala koliki je dug. U to vreme dug je bio 250.000$, plus neki troškovi…Tada je jedan od njih izvadio ček i rekao da će da plati 500.000$ ali da zgrada bude njegova.

Ko su bila ta gospoda i taj gospodin koji je ponudio 500.00$?

-To ne mogu sada da Vam pričam, ali to su bili ljudi iz srpske zajednice. Hteli su zgradu da otkupe ne da bi je sačuvali kao Muzej, već za svoje potrebe. Za 500.000$ su hteli da uzmu zgradu koja je vredela 2,5 miliona. Mi smo to naravno odbili.

GLEDAJU BRUKU: Srpski generali

Ova zgrada je svojevremeno promenila status i postala Muzej, čime je oslobođena poreza. Time su praktično troškovi smanjeni na održavanje, zar ne?

-Tako je. I ti troškovi iznose ukupno negde oko 4.000$ mesečno.

Možete li nam navesti taksativno na šta ode tih 4.000$?

-Voda je nekih 1.000$ na šest meseci, ukupno 2.500$ godišnje. Grejanje je 700$ mesečno. Moramo da plaćamo razne dozvole, za točenje pića, business license, onda struja, internet, telefoni…(Gospođa Noble je odbila da odgovori na pitanje zašto nisu otkazali neke od pomenutih troškova za ove tri i po godine otkako u Srpskoj kući nije održana nijedna manifestacija.)

Da li je kuća na tržištu, da li se prodaje u ovom trenutku?

-Da, kuća je na prodaju.

Ko je o tome odlučio, da li je članstvo Muzeja glasalo?

-Jeste, članstvo je glasalo još pre dve godine da kuća treba da se proda. Prodaja je bila stopirana zbog sudskog procesa, ali je još uvek punovažna…

Koliko je članova glasalo za tu odluku?

-Ne mogu sad da se setim…

Koliko je Muzej u tom trenutku imao članova?

-Tada kada je glasanje obavljeno imali smo oko 60 članova.

Samo 60?!

-Da, na žalost (smeh)

SVETI STEFAN: Kadar iz Kluba u podrumu Muzeja

Da li su svi oni bili na glasanju?

-Da, došla je velika većina, i svi su glasali za prodaju.

Ako možete da mi kažete kolika je ta većina, koliko članova je na kraju glasalo? Dobio sam informaciju da ih je bilo dvadesetak, tačnije 24…

-Pa da, moguće je da je bilo 24-oro. Nisam sigurna…

Da li mislite da 24-oro ljudi može i treba da odluči o sudbini legata koji pripada srpskoj zajednici na ovim prostorima, koja broji nekoliko stotina hiljada ljudi? Da li ima pravo, moralno i pravno?

– Moralno… Pravno ima pravo.

Ne, to nije bio razlog zašto smo odbili članarine, ne. Mi smo njima dali mogućnost da se učlane jer smo bili u fazi pripremanja novih “bylaws” (Statuta) Muzeja. Rekli smo im to i vratili smo im novac sa novim članskim formularima, ako žele da se učlane na ispravan način…

Vesna Noble

Pre tri godine ovde, u Kući i ispred nje, došlo je do incidenta kada je grupa ljudi došla da se učlani u Muzej pa im je rečeno da to ne mogu da urade… Šta se tačno desilo?

-Vi biste trebali da pročitate tužbu, to je sve navedeno tamo…Znate šta, taj događaj, ja ne želim da ga se sećam jer pokazuje nivo na kome se mi Srbi nalazimo. Meni je mnogo žao što je to tako…

PREDSTAVE SE OVDE VIŠE NE IGRAJU: Nekadašnje pozorište u potkrovlju

Je li istina da ste ih dočekali sa privatnim obezbeđenjem?

-Ne, nije. Nikakvo privatno obezbeđenje. Bio je otvoreni sastanak. Mi smo pozvali ljude iz zajednice i došlo je njih pedesetak. Ali niko se nije uhvatio za džep.

Kako nije, pa došli su da plate članarine, ali ih je dočekao novi pravilnik, zar ne?!

-Ajte molim Vas, pa meni je to smešno, kako ljudi ne shvataju o čemu se ovde radi. Mi smo pozvali našeg advokata kjoji je Irac da objasni našem narodu i zajednici u kakvoj se situaciji nalazimo. I da dug ne može da se vrati i ako se učlani hiljadu članova i plati članarinu. A dug smo morali da platimo do oktobra ove godine…

Ove godine, sad govorite o 2019…?!

-Da, mi ćemo u oktobru ove godine morati da vidimo sa bankom oko vraćanja duga…

Ne možete Vi ni u jednu organizaciju da dovedete ljude sa ulice i da kažete, ajde daj 100 dolaram, ti si sad član i kada jednom godišnje bude došlo vreme za glasanje ti se pojavi, digni dva prsta i reci “Da”

Vesna Noble

I to je bio razlog zašto ste odbili članarine ovih ljudi 2016.godine?

-Ne, to nije bio razlog zašto smo odbili članarine, ne. Mi smo njima dali mogućnost da se učlane jer smo bili u fazi pripremanja novih “bylaws” (Statuta, Pravilnika) Muzeja. Rekli smo im to i vratili smo im novac sa novim članskim formularima, ako žele da se učlane na ispravan način…

Je li u tom novom Statutu stajalo da treba da prođe jedno duže vreme od učlanjivanja da bi član dobio pravo da odlučuje, tačnije dve godine?

-Da, dve godine.

Znači, neko bi trebao da plaća članarinu dve godine da bi imao pravo glasa?

-Da. A ne mora ni da ima pravi glasa ukoliko ako ne želi da ga ima, ako želi samo da pomogne…

TESLINA SOBA

Otkud ideja da se Statut promeni u tom smislu, da se ograniči ljudima mogućnost da odlučuju?

-Zato što ljudi prvo moraju da pročitaju, da razumeju šta je organizacija, šta je njena misija, zašto ona oupšte postoji…

I za to im treba dve godine?!

-Verujte, mnogi ljudi uopšte ne pročitaju Statut, a trebali bi da pročitaju…

Zašto onda niste organizovali testove na kojima bi proverili njihovo znanje, da bi se kvalifikovali da budu članovi…?

-Ne možete Vi ni u jednu organizaciju da dovedete ljude sa ulice i da kažete, ajde daj 100 dolaram, ti si sad član i kada jednom godišnje bude došlo vreme za glasanje ti se pojavi, digni dva prsta i reci “Da”…

Znači, postojala je ideja da se novim Statutom spreči novim članovima da izglasaju nepoverenje postojećoj Upravi?

-Ne…nikako to. O promenama smo pričali već duže vreme…O tome da ljudi jednostavno nisu dovoljno zainteresovani za organizaciju, da nam trebaju oni koji će stvarno da se zainteresuju i odlučuju…

Čekajte…U situaciji gde Vam dvadeset ljudi odlučuje o sudbini Kuće Vi onemogućavate nove članove da pristupe?! Iste one koje ste prethodno pozivali da dođu i pomognu? Ne razumem…Zar nije to kontradiktorno?

-Vidite, svi ti ljudi su znali o tim problemima i ranije. Mi smo se obraćali našim organizacijama, tražili da učlane ljude, da napravimo neke donacije, skupljane para…Niko se nije odazvao.

I Vi im se revanširate tako što ih onemogućite da pristupe Muzeju kao članovi…

-Ne, ništa da se ravanširamo. Vi donosite neke zaključke…Mi smo apelovali na celu našu zajednicu, kažemo: “Alo, bre, ljudi, pomozite!” I niko ne čini ništa. A onda odjednom, kada je gospodin Radovanović izgubio kontrolu nad prodajom ove zgrade, za koju je i on glasao, i uticao na druge da glasaju, zvao telefonom, ja sve to imam snimljeno video, odnosno audio…I kada je prodaja izglasana i sve bilo ok, onda nastaju problemi kada on nije bio u situaciji da kontroliše. On onda počinje da animira zajednicu, da poziva ljude, udruži sa gospođom Birč (Martina Birč, bivši blagajnik Muzeja, prim. aut.) koja je ovde dobila jako veliko poverenje a niko je nije znao…

SPORTSKA SOBA: Dresovi naših NBA košarkaša

Hoćete da kažete da je gospodin Radovanović okupio ljude tog dana?

-Da, od njega počinje sve, do tada se niko nije bunio protiv prodaje…A onda kada on više nije u mogućnosti da kontroliše prodaju…

Kako mislite da kontroliše prodaju?

-Pa, on je imao dva čoveka. jedan je bio njegov kum, a drugi je bio real estate agent sa kojim on ima dugogodišnje iskustvo, odnosno partnerstvo, ali to može da se proveri. I on je doveo njih dvojicu na sastanak, tada su dali ponudu da se zgrada proda za 2,5 miliona$.

Ko je dao tu ponudu?

-Kum od gospodina Radovanovića.

Je li on pronašao kupca ili…?

-Da, oni su već pronašli kupca, to je otišlo toliko daleko…

Jesu li pronašli i zgradu u koju bi se izmestio Muzej?

-Da, oni su tada našli jednu zgradu koju je prodavao taj gospodin agent. I tu se jasno vidi konekcija između njih. Taj gospodin bi prodao ovu zgradu, a bio bi agent i za kupovinu ove druge zgrade, tako da bi dobio (profit) na tri strane…

Ko je danas real estate agent koji prodaje zgradu?

-Upravo ga gledate.

Kako je došlo do toga da Vi prodajete zgradu?

-Mi smo na sastanku Uprave diskutovali o tome kog ćemo agenta da izaberemo između onih koji su nam dali ponude. I govorili smo o procentima, neki su hteli da to urade za 6%, neki za 5%, neki opet za 3%, i onda je jedan od članova upita: “Vesna, da li ti još uvek imaš tvoj “real estate license”? (licenca za agenta prodaje nekretnina)…I ja kažem “da”. “Pa, dobro, koliku bi nam ti uzela proviziju?”. Odgovorila sam da ne bih uzela ništa, jer ja sam toliko davala ovoj organizaciji i to bi bio moj poslednji doprinos – da nađem najboljeg kupca, za najveću cenu, i da sve ostane organizaciji.

Znači, Vi sada volonterski prodajete Muzej… Ova zgrada u međuvremenu je proglašena “Landmark”-om, zaštićeno istorijsko dobro koje ne sme da se ruši niti da se na njenom mestu gradi nešto novo…Time je s jedne strane sprečeno rušenje o kome se ranije govorilo (Uprava imala ideju o izgradnji višespratnice, prim. aut), ali to je i oborilo njenu cenu. Kolika je ona sada i da li ste našli kupca.

-Imamo kupca, ali ja o ceni ne mogu ovde da govorim.

NA DOBOŠ: Srpska kuća uskoro više neće biti srpska

Pominjala se cifra o 4 miliona dolara…

-Meni kao agentu nije dozvoljeno da govorim o ciframa jer zgrada još nije prodata…

Recite nam je li cifra bar približna ovoj…?

-Ne, ne mogu…

Ljudi koji žele da pomognu moraju doći sa spremnim predlozima, odnosno sa parama, sa novcem, moraju da dođu sa 450.000$,

Vesna Noble

Dobro, onda sledeće pitanje: Šta planirate da uradite sa parama kada prodate Kuću?

-Mi smo već počeli da gledamo sledeću lokaciju. Već smo gledali nekoliko, tražimo da budu blizu autoputa (I-90 i I-94), da ima parking. I sada imamo jednu zgradu koja je na dva sprata, ima parking, preko puta naše crkve na Redvud drajvu. I cena je ok, negde oko milion dolara, 900.000, tako nešto…

Da li ste spremni da u ovom trenutku uključite i širu zajednicu u taj proces, da bi se izabrala najbolja lokacija…?

-Za tako nešto nije potrebno da se uključi Zajednica. Dovoljno je nekoliko ljudi sa iskustvom, a mi takve ljude već imamo…

Ako ne možete da o ciframa koje su u igri danas, da li možete da kažete koja je bila najveća ponuda koju ste dobili ranije, pre suđenja?

– Dobila sam ponudu od 3,928 miliona$.

Ok. Ako pretpostavimo da će aktuelna ponuda biti približna tome, a cena zgrade koju ste našli je oko 900.000 – milion $…Šta planirate da uradite sa preostalim novcem?

-Taj novac će u tom slučaju biti upotrebljen za budžet i finansijski predračun. Sada ćemo imati dovoljno novca da se plati profesionalni menadžer koji će organizovati sve aktivnosti, ili ako treba da dovedemo kustosa iz Srbije…

Da li ste Vi spremni da organizujete jedan sastanak na kome bi bili prisutni viđeniji ljudi iz srpske zajednice, predstavnici udruženja, crkve, da pomenem i vladiku Longina koji je ranije nudio pomoć u rešavanju problema…

-Ne, vladika nikada nije nudio pomoć…

Ja imam informacije da jeste…Da dovršim pitanje…Da li ste spremni na takvom jednom sastanku da predstavite Vaš plan vezano za ovaj legat i da se na taj način uključi više ljudi od dvadesetak, koliko je donelo prethodnu odluku?

-Ljudi koji žele da pomognu moraju doći sa spremnim predlozima, odnosno sa parama, sa novcem, moraju da dođu sa 450.000$, zaključuje na kraju razgovora Vesna Noble.

Gospođa koja, da podsetimo, nije vlasnik niti naslednik Srpske kuće, već sekretar jednog legata koji su američkim Srbima pre ravno 67 godina ostavili oficiri kraljevske vojske, rodoljubi čija je najveća želja bila da postoji mesto na kome bi njihovi zemljaci mogli da se okupljaju, druže, baštine srpku kulturu i tradiciju…

Danas se, verovatno, prevrću u grobovima…

U SLEDEĆEM NASTAVKU:  – “Opozicija” odgovara na navode Vesne Noble o dugovima, kreditima, pozajmicama pod kamatom, pokušajima preuzimanja Muzeja… – Svedočenje Nebojše Radovanovića o tome kako je izbačen iz članstva Muzeja, zatim kako je procenjivana šteta u Srpskoj kući, šta mu je obećao Žika Pavlović i zašto nije podneo ostavku na mesto Predsednika… I JOŠ MNOGO TOGA.

*Redakcija portala Serbian Times ovu temu doživljava kao jednu od suštinskih za srpsku zajednicu u ovom delu Amerike. Zato ćemo nastaviti da se kontinuirano bavimo njome i insistiramo da svi dalji postupci Uprave Srpsko Američkog Muzeja “Sveti Sava” budu transparentni, sve dok se ne reši pitanje njegovog statusa, namene i eventualne buduće lokacije.

Piše: Antonije Kovačević Foto&Video: Goran Pikula

YOU MAY LIKE