Chicago, IL
37°
Clear
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 36°F
Wind: 4mph N
Humidity: 60%
Pressure: 30.09"Hg
UV index: 0
6 am7 am8 am9 am10 am
37°F
37°F
37°F
39°F
41°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
46°F / 41°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F
39°F / 34°F

Published 5 years ago

By admin

ŠOFERSKA KOLUMNA: Zamislite vožnju bez GPS-a po Americi ili Koliko je razmažen današnji vozač?

Kada je želeo da argumentuje koliko nas je tehnologija razmazila, poznati komičar Louis C.K. je naveo primer tipičnog Amerikanca koji “putuje na visini od desetak kilometara, prelazi razdaljinu za par sati koju je u prošlom veku prelazio nekoliko dana i nedelja, a onda kmeči jer mu je slab ili nikakav pristup internetu”.

I to je otprilike nešto univerzalno i svojstveno skoro svakom čoveku. A ono što je meni najbliže je to kako je tehnologija razmazila savremenog šofera, i šta je od njega napravila.

Da bih mogao objektivno da uporedim današnjeg vozača kamiona i onog od pre samo dvadesetak godina morao bih da imam bar isto toliko šoferskog staža, ali pošto sam ja pre dvadesetak godina smatrao uspehom to što vozim bicikl “bez ruku”, onda mogu samo da nagađam kako je to izgledalo.

Ipak, da ne bismo nagađali, zamislićemo samo jednu stvar – prosečnog današnjeg vozača, ali bez pametnog mobilnog telefona i bez GPS navigacije.

I tu je kraj, oduzmite te dve stvari, i imaćete ogroman manjak radne snage u transportnom biznisu. Jer, evo čega nije bilo: Budilnika, jutarnjih novina, dispečera koji zove i nalazi turu, brokera da pita za trenutnu lokaciju, gledanja na mapi da li je gužva na putu, vremenske prognoze da vidiš koliko daleko je uragan/mećava/poplava/zemljotres/vulkanska lava. Nije bilo pregleda rezultata Srpske lige grupa Istok, ni igranja Slagalice protiv tetke iz Klatičeva. Nije bilo žene da zove…Je li dovoljno?

Pored svega navedenog, nisi, kao danas, mogao lepo da ukucaš adresu u GPS, pa vidiš koliko milja si daleko, koliko sati ti treba, kojim putem, gde se jede, gde se mokri, gde se spava…

I sve gore pobrojano nama danas ne predstavlja nikakav luksuz, ništa specijalno, no big deal. A bez toga, teško je zamisliti ovaj posao dana.

I još kad tome dodamo ono što je možda stvar izbora, što nije od velikog značaja za posao, a što takođe smatramo bitnim (kao što je ta Slagalica ili rezultat Zaplanjac-Rtanj)…tad vidimo svu razmaženost na delu.

Jer, nije ista muka šofera iz dvadesetog veka, koji je otišao pre tri nedelje na put, i od tad ne zna da li i dalje ima ženu, kako su mu deca, jel mu stara živa, ko je osvojio NBA, da li poskupljuje gorivo, ko je pobedio u ratu…I mene, koji takođe kukam na izolaciju, a u međuvremenu sam preko skajpa bio na 4-5 svadbi, isto toliko rođendana, na godišnjici mature, na nekoliko desetina porodičnih ručkova, na svakoj slavi u mojoj kući a bogami i kod tazbine.

Takođe sam preko vibera slušao nekoliko nastupa sa Egzita, sa skoro svakog manjeg i većeg pank dešavanja (Hvala, školski!), provozali su me kroz novi kružni tok u varoši, video sam u koju nijansu mi je soba okrečena, prisustvovao sam proslavama povodom rođenja deteta (Viber-porođaju nisam prisustvovao, da se zna!). Obaška, imam u telefonu stotinak skrinšotova sa svima koji su me se setili za ovih šest godina (I zato što me nisu zaboravili, imaće mesto u jednom od najdražih albuma).

Pored svega toga, u toku sam sa svakom bitnom, a još češće nebitnom informacijom. Znam koja je temperatura u mom rodnom gradu, a zahvaljujući lokalnoj radio stanici koja je na internetu, iako hiljadama kilometara udaljen, znam koja ulica nema struju, kad se odnosi smeće, kad igra Želja, koja je otkupna cena kukuruza i kome je sahrana od naših sugrađana. Zahvaljujući novim tehnologijama mogu da vidim svaki ćošak svog grada, Srbije.

A onda, zbog prirode posla, mogu da vidim kako izgleda svaki utovar ili istovar. Da vidim koliko im je dvorište, imaju li kapiju ili mogu da banem u dva ujutru. Da li su dokovi tesni, da li ima jednosmernih ulica, da li je portir brka ili je ćosav. U komentarima na raznim aplikacijama mogu da vidim koliko ću se otprilike zadržati tu, da li imaju toalet, da li imaju mikrotalasnu. Na nekim drugim aplikacijama proveravam cenu dizela na pumpama duž cele Amerike, kakve restorane imaju na tim pumpama, da li su konobarice babe ili ne toliko babe, broj slobodnih mesta za parking na pumpama i doslovce i bukvalno – KAKAV JE PRITISAK U TUŠ KABINI!

Sve nabrojano i još bezbroj puta toliko informacija imamo dostupno svakodnevno u skoro svakom delu Amerike. Samo treba da otključamo telefon, palcem, kažiprstom ili pogledom.

Isti telefon kao što je ovaj preko kojeg šaljem ove redove koje sam prethodno iskucao na kompjuteru koji se puni u sliperu.

A onda ih Toni u vidu šoferske kolumne kači na Serbian Times, da bi drugi kamiondžija dve hiljade kilometara dalje imao šta da čita kad izlista ceo Instagram profil od bivše iz svog rodnog sela. Ako mu se svidi tekst, možda ga pošalje svom ortaku sa druge strane bare koji skonta da me poznaje i da se nismo čuli godinama. Možda me taj ortak pozove.

I eto novog skrinšota u prebogatoj kolekciji.

Autor: Darko NikolSon Foto: Reviewmunki.com

YOU MAY LIKE