Chicago, IL
30°
Mostly Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 27°F
Wind: 4mph SW
Humidity: 70%
Pressure: 30.18"Hg
UV index: 0
8 am9 am10 am11 am12 pm
34°F
36°F
39°F
41°F
43°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
54°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 5 years ago

By Vera

PUNI KAFIĆI, SVI PUŠE, NOSE SKUPE TELEFONE I GARDEROBU Kako snajka iz Holandije vidi Srbiju

Nataša Futselaar – Stevanović je srpska snajka koja živi u Nišu. Kada se nakon udaje preselila u Srbiju bila je, u najmanju ruku, iznenađena onim sa čime se susrela u zemlji svog muža. Stranci o Srbiji i Srbima imaju razna mišljenja, pa se tako i Nataša iznenadila sa situacijama sa kojima se ovde susrela.

Naravno, vrlo brzo se navikla na naš mentalitet i gostoprimstvo. Evo šta Holanđanka kaže o Srbiji.

“Sve mi je nešto nejasno. Počelo još ranije kad sam došla i svi imaju najbolji telefoni. Nose markiranu gardarobu, puše skupe cigare. Kafići po ceo dan puni. Kao da sam došla kao Alisa u zemlju čudu i davali mi da pojedem otrovni keksić. Ide se kod frizer i manikir jednom mesečno. Ide se na depilaciju. Kad treba da se kreči zove se moler. Kad se studira ne može da se radi. Roditelji plaćaju svadbe, presele se u šupe da bih oslobodili deci kuću ili stan. Dignu krediti da bih kupili deci auto,” piše na svom blogu Nataša Futselaar – Stevanović.

Polu-Holanđanka, polu-Srpkinja, bila je iznenađena koliko se to razlikuje u odnosu na bogatu Holandiju.

“Titraju me, titraju me svekar i svekrva. Voze me svuda, kad pada sneg moj svekar iztrči da mi kupi hleb. Da se ne bi mučila. Cak kad sam bila trudna svako jutro sam našla na svoje vrata vruć burek.”

” U moju detinjstvo kad bih se kupilo gardarobu mogla sam da odaberem ne markirane stvari. Ako bih želela nešto markirano morala sam da dodam svoje pare koju sam zarađivala pored škole. Po ceo dan čistim boraniju u piljaru za mnogo male pare da bih kupila te levis 501 posle nekoliko meseci rada… Drugarice svi duge kose bez frizure, jednom u godinu vidimo frizer”, primećuje Nataša.

Međutim, ona je presrećna, jer joj ovakva društvena klima u Srbiji sasvim odgovara.

“Ovde bi deca mogli da beru voće i povrće celo leto. Nema ko da bere. Možda je to što vam bog sve dao. Lepu zemlju sa dobrom klimom. Kruške padaju na sve strane bez da ih neko titra. Šljive tona.”

“Meni sada sve ovo ide u prilog. Titraju me, titraju me svekar i svekrva. Voze me svuda, kad pada sneg moj svekar iztrči da mi kupi hleb. Da se ne bi mučila. Cak kad sam bila trudna svako jutro sam našla na svoje vrata vruć burek. Svaki dan me pitaju da li treba nešto,” kaže Nataša u svom blogu, gde otkriva da je znala da se sa tazbinom i posvađa.

“Subota ujutru ja čistim kuću i moj starij sin tada je imao 6 godine i imao je zadatak da čisti stepenište. Kofu u ruke. Dođe moj svekar i kaže: „To nije normalno.“ Još dete pa i dečko to da radi. Nije stvar u ljubavi. Nemam osećaj da su me moji roditelji manje voleli nego što ovde ljudi vole svoju decu. Ovde bi deca mogli da beru voće i povrće celo leto. Nema ko da bere. Možda je to što vam bog sve dao. Lepu zemlju sa dobrom klimom. Kruške padaju na sve strane bez da ih neko titra. Šljive tona,” primećuje Nataša.

Još kao devojčica svake je godine za letnji raspust dolazila u Niš, gde se zaljubila u našu zemlju. Onda je došlo jedno leto kada se umesto u netaknutu prirodu zagledala u tamnokosog Nišliju.

Venčali su se, najpre živeli u Holandiji, a onda ipak shvatili da su porodica i nostalgija jače od bilo koje plate.

Poslednjih 12 godina njih dvoje sa decom žive u rodnom Nišu, a na blogu „Život stranca u Srbiji“ Nataša na simpatičan i duhovit način priča o svojim neretko komičnim pokušajima da se uklopi u kulturu zemlje za koju je vežu ljubav i krv, ali ne i mentalitet.

“Sedimo sa društvom i pokušavam da ispričam neki vic. Teško mi ide zbog jezika, ali vidim da uspevam. Svi se smejaju. „Nataša, to je bilo nekulturno!“ (kaže joj muž) O čemu pričaš?! „

Kada se u Srbiji priča vic i pominje se polni organi onda se kaze „ona stvar“, a ne koristiš reč.“ Jao opet sam nesto pogresila. Teško se uklapam očigledno. Kod nas u Holandiji se sve zove kako se zove. Nemamo sinonime, niti je sramota biti gej. Kakve razlike! Onda se vozimo kolima do kuće i ispred nas neko odjednom ukoči auto. „Pič@# ti ma@#rina!!!“ Šta je sada ovo? U vicu se ne koriste imena polnog organa, a na sve strane ljudi psuju! Srbi su kulturni nekulturni…imam još puno da naučim,” jedna je od njenih priča.

“Mnogo je zgodnije ovde živeti. Ovde ljudi mnogo više brinu o svojoj deca i imaju vremena za njih… Ljudi su miliji, klima je lepša. Muž i ja smo došli u Srbiju, jer se u Holandiji osećaš kao robot, rano ustaneš i radiš ceo dan. U Nišu uživamo i družimo se više.”

Nataša je srpski odlično savladala, jer je u prodavnici u kojoj radi stalno okružena ljudima. Sa padežima se i dalje malo teže snalazi, ali joj na njenim ljupkim greškama mušterije nikad ne zameraju. Pitaju je, kaže, iz kojeg je sela, jer priča istim naglaskom kao i oni. Onda se slože da je bolje što je došla u Niš, nego u Beograd.

“Sve u svemu sam polako naučila… Neke reči sam pogrešno izgovorila i pravilo smešne situacije. Na primer reč: kaciga sam mislila da se kaže: kacigla. Tako je bilo stotine reči. Sada uživam u razgovoru sa mušterijama”, objašnjava ona.

Blog je, kaže, počela da piše na nagovor prijatelja Nišlija koji su se oduševili njenim komentarima na lokalnom forumu. Jedinstveno viđenje Srbije sve je zabavilo.

Mnogo je zgodnije ovde živeti. Ovde ljudi mnogo više brinu o svojoj deca i imaju vremena za njih. Deca nisu na teret roditeljima. U Holadiji, kada sa detetom odete u restoran, svi vas gledaju ispod oka ako ono pravi galamu. Ovde će vam ljudi pomilovati decu i smejati se njihovoj igri. Ljudi su miliji, klima je lepša. Muž i ja smo došli u Srbiju, jer se u Holandiji osećaš kao robot, rano ustaneš i radiš ceo dan. U Nišu uživamo i družimo se više”, rekla je Nataša za „Blic“.

Tekst: Blic Foto: Facebook nalog Nataše Futselaar Stevanović

YOU MAY LIKE