Chicago, IL
45°
Clear
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 45°F
Wind: 2mph WNW
Humidity: 55%
Pressure: 30.06"Hg
UV index: 0
10 pm11 pm12 am1 am2 am
43°F
41°F
37°F
37°F
36°F
FriSatSunMonTue
48°F / 43°F
57°F / 39°F
46°F / 43°F
46°F / 41°F
45°F / 36°F

Published 4 years ago

By admin

“PUCAJTE, JA I SADA DRŽIM ČAS”: Priča o velikanu Miloju Pavloviću, profesoru koji je ostao uz svoje đake!

Nemačka “kaznena ekspedicija” na današnji dan pre 77 godina streljala je u Kragujevcu u Drugom svetskom ratu, u znak odmazde, više hiljada srpskih civila. Povod za streljanje bili su nemački gubici u borbi sa jedinicama pokreta otpora 16. oktobra na putu Kragujevac – Gornji Milanovac, u kojoj su Nemci imali 10 mrtvih i 26 ranjenih vojnika.

Prilikom streljanja primenjena je drakonska odredba iz naredbe generala Franca Bemea od 10. oktobra, kojom se propisuje streljanje 100 Srba za jednog ubijenog Nemca i 50 za ranjenog. Akcija odmazde izvedena je 19. oktobra u okolnim selima (Maršić, Ilićevo, Grošnica) a 21. oktobra u Kragujevcu (delimično i 20. oktobra).

Između ostalih, tada su odvedeni i đaci viših razreda gimnazije (od petog do osmog razreda), a sa njima i profesor i direktor Muške gimnazije u Kragujevcu Miloje Pavlović.

On je 21. oktobra 1941. odbio ponudu zločinaca da mu se spase život, i stao je u stroj sa svojim đacima i zajedno s njima poginuo.

Pucajte, ja i sada držim čas“ bile su mu poslednje reči, sa kojima je otišao u nezaborav.

Miloje Pavlović je rođen u selu Gornje Jarušice 1887., od oca Aleksandra i majke Katarine.

Njegov patriotizam i rodoljublje su se videli i 27. marta, kada je govorom zgazio na Trojni pakt. Kao profesor i vaspitač je pokazao držanje 21. oktobra 1941. Imao je 54 godine, izveden je iz škole s učenicima na stratište.

PRKOS LJOTIĆEVCIMA

STRELJANJE U ŠUMARICAMA: 100 Srba za jednog ubijenog Nemca FOTO: Wikipedia

Bio je konjički potpukovnik, učesnik balkanskog i Prvog svetskog rata. Omiljeni profesor i direktor Muške gimnazije. Organizovao je Sokolsko društvo. Učestvovao je u Prvom i Drugom balkanskom ratu, prošao kroz bitke za oslobođenje Kosova i Metohije u Kumanovu i na Bregalnici, izdržao sve patnje i tegobe albanske golgote, stigao na Krf, pa na Solunski front, prošao Kajmakčalan i ratovao sve do oslobođenja Šumadije, Beograda i cele Srbije.

-Nosilac je velikog broja odlikovanja, od Albanske spomenice pa do Ordena belog orla sa mačevima, Zlatne i Srebrne medalje za revnost u službi, Ordena Svetog Save petog, četvrtog i trećeg reda. Zahvaljujući njemu je podignut i Spomenik palim Šumarincima. On je bio ličnost od velikog značaja i autoriteta – priča istoričar i akademik profesor Željko Zirojević.

– Ugledao ga je i prišao mu ljotićevac, organizator „fašističkog zbora“, i ratni zločinac Marisav Petrović, i rekao mu: „Ene, i ti si tu…“. Miloje ga je pogledao oštro, sa prezirom. Marisav mu je rekao: „Znaš li, bre, da ti život zavisi od mene?“ Direktor gimnazije mu je rekao, prema tvrdnji svedoka koji su preživeli pogrom: „Ako mi od tebe zavisi život, takav mi život ne treba“. Time je Miloje Pavlović ušao u legendu, a sam njegov čin je bio takav da je za taj svoj podvig 27. novembra 1953. godine proglašen za narodnog heroja Jugoslavije. Na dan kada je rođen – priča Željko Zirojević.

Završio je dva fakulteta, Filozofski i Pravni, studirao je Srpski jezik i književnost kod profesora Jovana Skerlića, koji je tražio da on ostane i bude asistent na fakultetu. Međutim, on je to odbio, i vratio se u Kragujevac da predaje u školi. Bio je ponosni Šumadinac i ratnik. Odbio je ponuđeni život, zagrlio svoje đake i sa njima krenuo u smrt. Tako je pokazao da je ličnost večnog trajanja i profesor za sva vremena. On je i sahranjen zajedno sa svojim đacima, kod spomenika „Peto tri“, koji simbolizuje pticu slomljenih krila.

SPOMENIK U ŠUMARICAMA: Da se ne zaboravi FOTO: Wikipedia

Da je herojska priča o stradanju Miloja Pavlovića tačna potvrđuje i svedočenje dr Milana Stankovića, koji je bio učenik osmog razreda gimnazije i preživeo streljanje. On je zapisao razgovor između svog direktora i fašista. Rekli su mu da je „vaspitao generacije komunista“. A on im je odgovorio:

„Ja nisam komunista, niti sam đake učio komunizmu. Ja sam profesor književnosti i svoju decu sam učio patriotizmu. Ja ne tražim da mi pomažete i ne treba mi ništa od vas“, rekao je legendarni profesor, koji je nakon toga zajedno sa svojim učenicima smešten u „topovske šupe“, i posle provedene noći u njima izveden na streljanje.

Tada je zagrlio svoje đake i pre nego što ih je pokosio rafal mitraljeza uzviknuo dušmanima legendarnu rečenicu: „Pucajte, ja i sada držim čas“.

Ja nisam komunista, niti sam đake učio komunizmu. Ja sam profesor književnosti i svoju decu sam učio patriotizmu. Ja ne tražim da mi pomažete i ne treba mi ništa od vas

Miloje Pavlović

Miloje Pavlović voleo je đake kao svoju decu, koju on i njegova supruga Natalija nikada nisu dobili.

STRELJANO 300 DECE

Poema Veliki školski čas se održava od 1963. godine, kada je postavljen spomenik streljanim đacima. U manastiru Svetog Dimitrija u Bajčetini postoji mozaik Kragujevačkih novomučenika, gde je prikazan Miloje Pavlović sa svojim učenicima. Podignuta mu je bista ispred nekadašnje učiteljske škole, a u rodnom selu na kući mu je postavljena spomen-ploča. U zločinu koji su nemački okupatori počinili u Kragujevcu 1941. godine ubijeno je 3.063 nedužnih građana, koji su sakupljani sa ulica, radnih mesta, pijaca. Među njima je bilo 300 dece.

U znak sećanja njih i ovaj užasan zločin, nedaleko od spomenika poginulima u Šumaricama, u Kragujevcu, svake godine se održava Veliki školski čas, uz učešće umetnika, đaka i građana iz svih krajeva Srbije.

TEKST: Agencije/Blic/Serbian Times FOTO: Wikipedia

YOU MAY LIKE