Nišlija Saša Pešić zna imena svih 750 kućića o kojima brine u azilu koji je sam napravio, a finansira ga lično i iz donacija. Vakciniše ih, steriliše, a obezbedio im je čak i identifikacijske mikročipove, da ne bi imali problema sa šinterima…
U odnosima čovjeka i životinje, psa nije briga da li njegov vlasnik živi u dvorcu ili na ulici, koja je njegova religija ili boja kože. Ljubav, briga, nježnost i poštovanje dovoljni su da se stekne povjerenje psa. Ali i pored toga, psi, odavno prozvani najbokljim čovekovim prijateljima, bivaju odbačeni na ulice kao smeće.
Ovo je priča o čoveku velikog srca koji je odlučio promeniti svoj život…ali i živote mnogih pasa. Evo in kako…
Sve je počelo 2008. godine, kad se Saša Pešić nakon dugog dana vraćao u svoj dom u Nišu i na ulici naleteo na četiri napuštena šteneta. Prizor ga je toliko dirnuo da je i bez finansijskih uslova napravio plan kako da im pomogne. Ova situacija pokrenula je u njemu izliv ljubavi, predanosti i solidarnosti, što ga je na kraju učinilo jednim od vodećih branitelja životinja u Srbiji.
Zajedno sa još 6 volontera, Saša je otvorio prihvatilište sa obezbeđenim smeštajem i hranom za sva četveronožna krznena stvorenja bez diskriminacije. Sve to, zahvaljujući doprinosima i donacijama koje prima iz raznih delova sveta. A osim toga, on zna sva njihova imena, vakciniše ih, steriliše, a obezbedio im je čak i identifikacijske mikročipove, da ne bi imali problema sa šinterima.
Sklonište trenutno broji preko 750 pasa, spasio ih je 1.200, a otprilike 400 usvojili su ljudi širom sveta. Pešić je pseći heroj. Ali kao i svaki superheroj … i on ima svoje neprijatelje. U ovom slučaju vlasnici zemljišta na kojem je smješteno sklonište traže nadoknadu.
Srećom, peticija koju su potpisale hiljade ljudi dovela je do toga da vlasti odustanu od iseljenja njegovog azila, a iako stvar nije trajno rešena, Pešić je zahvalan što njegovi psi još uvek imaju dom. Sklonište je pretrpano, kao što i sam Saša priznaje, ali za sada nema bolje alternative.
On ne dobija nikakvu pomoć od vlade, a neki veterinari mu naplaćuju više od redovnih cena jer misle da ima puno novca od donacija, pa veterinarsko lečenje i sve potrebno plaća iz donacija i vlastitog džepa.
Ovde je problem u sistemu i institucijama koje bi se trebale brinuti o tome, kaže Saša: “Oni su pokvareni i korumpirani i uzrokuju još veću štetu, nego što zapravo pomažu u situaciji.”
Prema njegovim rečima, drugi problem je u neodgovornosti vlasnika koji ne kastriraju svoje pse i ostavljaju ih vani kada ih više ne žele. Razlozi se kreću od “Imam dete” i ne mogu se brinuti za psa” do “Ne treba mi više”.
Ovdje postoji zbrka i neopreznost prema životinjama što uzrokuje mnoštvo takvih problema, ističe Saša.
On ne dobija nikakvu pomoć od vlade, a neki veterinari mu naplaćuju više od redovnih cena jer misle da ima puno novca od donacija, pa veterinarsko lečenje i sve potrebno plaća iz donacija i vlastitog džepa.
“Ovim psima treba samo malo ljubavi, hrane i njege. Mnogi dolaze u sklonište tužni i prestrašeni, ali s vremenom im se radost vrati, kaže Saša s ponosom.
Oni koji žele da pomognu mogu da posete Sašinu Patreon stranicu: patreon.com/sashashelter i olakšaju mu da pokrije ogromne fiksne troškove koji ima svaki mesec. On troši i do 20 hiljada dolara mesečno i želi da obezbedi neki održiv izvor prihoda kako bi osigurao budućnost skloništa.
Jednokratnu pomoć možete uplatiti preko PayPal: sasha.pesic.shelter@gmail.com
Izvor: Virealni Foto: Privatna arhiva