Chicago, IL
48°
Partly Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 45°F
Wind: 9mph W
Humidity: 45%
Pressure: 30.03"Hg
UV index: 1
6 pm7 pm8 pm9 pm10 pm
48°F
46°F
45°F
43°F
41°F
FriSatSunMonTue
46°F / 43°F
55°F / 39°F
46°F / 43°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F

Published 5 years ago

By admin

ISTINA O “SINDIKATU”: Prve pesme snimili Soroševim novcem, a onda odbili ponudu da njegov Fond preuzme bend

Forum pisaca finansijski pomogao snimanje nekoliko pesama Sindikata, obezbedio im nastup u revijalnom delu Bitefa 2001…Ipak, kada je stigla ponuda da ih u potpunosti „preuzme“ Fond za otvoreno društvo, momci su se zahvalili na ponudi i krenuli dalje svojim putem

Godišnjice i jubileji često su izvor ambivalentnih, gorko-slatkih emocija. Koliko god da je važno i prijatno podsetiti se nekih značajnih datuma iz prošlosti i odati priznanje pojavama koje traju, toliko je i pomalo setno kada iznenada postanemo svesni protoka vremena i njegove nemilosrdne brzine, kao i činjenice da smo svi zajedno prilično ostarili u međuvremenu. Slična pomešana osećanja izaziva obeležavanje nedavne dvadesetogodišnjice od osnivanja kultne hip-hop grupe Beogradski sindikat

DOGODINE U PRIZRENU Bend sa mališanima u Bogosloviji Kirila i Metodija

Teško je poverovati da je već prošlo dve decenije otkako su na bini KST-a 21. marta 1999. prvi put zajedno nastupili članovi beogradskih andergraund rep grupa “Red zmaja” i “TUMZ” (Tehnika upravljanja mikrofonom i znanjem), uz solo em-sija Fleksa, od kojih je ubrzo, uz određena pojačanja u kadru, nastao Beogradski sindikat. Činjenica da je grupa nastala samo tri dana pred početak NATO agresije na SR Jugoslaviju na izvestan način je obeležila bend i utisnula jak simbolički pečat na njihovu celokupnu karijeru. Duh zajedništva i međusobni bratski odnos, koji od početka neguju članovi benda, upravo je iskovan i učvršćen u tim prvim, dramatičnim mesecima njihovog postojanja, pod bombama i sirenama za uzbunu, dok je u njima sazrevala potreba da se saopšti sopstvena istina kao vid otpora sveprisutnoj nepravdi i globalističkim silama laži i destrukcije.

Soroševi kulturni komesari u startu su prepoznali veliki potencijal. Finansijski su pomogli studijsko snimanje nekoliko pesama Sindikata, uvrstili ih u revijalni deo Bitefa 2001. Ipak, kada je stigla ponuda da ih u potpunosti „preuzme“ Fond za otvoreno društvo, momci su se zahvalili

Od prvih demo-snimaka na kojima su podjednako žestoko kritikovali i Miloševićev režim, tadašnju opoziciju i NATO ubice preko famozne “Govedine” u kojoj su ismevali postpetooktobarsku političku elitu do rodoljubive rep himne za spas Kosova i Metohije, “Dogodine u Prizrenu”, muzika Beogradskog sindikata uvek je nosila u sebi jasnu političku poruku i buntovni stav koji se opirao svakom konformizmu. Imajući u vidu uspeh i popularnost koje su ostvarili, način na koji su, bez trulih kompromisa, zakulisnih igara i ciničnih kalkulacija, do tog uspeha došli, ali i činjenicu da na aktuelnoj muzičkoj sceni ne postoji ništa ni približno slično u pogledu političke i društvene angažovanosti, možemo mirne duše konstatovati da je Sindikat, bez ikakve sumnje, najznačajniji srpski bend u 21. veku. Oni su, takođe, uz rok veterane “Partibrejkerse”, sigurno najbeogradskija od svih grupa na sceni, jer autentično oličavaju ono najbolje, najplemenitije i najsvetlije u karakteru i duhu naše prestonice.

SOROŠEVA PONUDA Danas pomalo ironično zvuči iznenađujući podatak da su prvi značajniji zamajac u karijeri dobili od Foruma pisaca, književnog udruženja koje okuplja uglavnom drugosrbijanske i autošovinističke autore poput Filipa Davida, Vladimira Arsenijevića i Biljane Srbljanović. Kao da su Soroševi kulturni komesari u startu prepoznali veliki potencijal, ali i opasnost koja im preti od benda, te su želeli da ih na vreme privuku u svoj tabor. Finansijski su pomogli studijsko snimanje nekoliko pesama Sindikata, a preko Nenada Prokića su ih uvrstili i u revijalni deo Bitefa 2001, što je za golobrade i još neafirmisane momke od dvadesetak leta svakako bila velika čast. Ipak, kada je stigla ponuda da ih u potpunosti „preuzme“ Fond za otvoreno društvo, momci su se zahvalili na ponudi i krenuli dalje svojim putem, svesni da svako vezivanje za Soroševe NVO pulene znači nužno i gubitak duše i identiteta. Prvi veliki uspeh ostvarili su pesmom “Divljina” koja je bila šaljiva persiflaža na temu dekadentnog luksuza novokomponovanih bogataša i tajkuna.

Uskoro je izašao i debitantski album „Bssst…Tišinčina!“ koji je iznedrio brojne hitove i legendarne rime koji su lako pronašli put do ušiju i srca srpskih poklonika hip-hop muzike. Iz ove današnje perspektive, mnoge od tih pesama poput “Slatkih malih maloletnica” i “Plejerskog ponašanja” deluju klinački i nezrelo, sa uobičajenim rep preterivanjima i hvalisanjima, ali to je razumljiv danak mladosti. Treba svakako odati priznanje bendu što su još tada snimili Na bojnom polju, rep obradu epske tematike Kosovske bitke, čime su uspostavili važan presedan uvođenja slavnih srpskih junaka iz prošlosti u modernu, hip-hop formu i približili ih na taj način današnjoj omladini.

Veliku prekretnicu u karijeri označava već pomenuta “Govedina”, koja se 2002. pojavila kao singl i izazvala opštu pometnju u javnosti, postajući jedno od najprodavanijih izdanja u istoriji postjugoslovenske muzičke industrije. U njoj su prilično hrabro poimenice isprozivali kompletnu tadašnju dosovsku političku garnituru, izražavajući na taj način stav razočaranog građanstva koje je nemoćno gledalo kako se ideali Petog oktobra troše i nestaju u surovim borbama za vlast, stranačkim međusobicama, prepucavanjima i korupcionaškim aferama. Odjek ove pesme bio je toliko snažan i masovno rasprostranjen da je doveo do gostovanja grupe u emisiji „Utisak nedelje“ s tadašnjim predsednikom SRJ Vojislavom Koštunicom, ali je i zacementirao imidž benda kao skupine s vrlo izraženim i beskompromisnim političkim stavovima. Beogradska čaršija nije bila sigurna u koju ideološku fioku da ih smesti, jer u svojim rimama nisu štedeli ni levicu, ni desnicu, a onaj njen građanski i nacionalno indiferentan deo, koji ih je na samom početku prigrlio, ozbiljno im je zamerio negativno intonirane stihove o „Hrvatima, gej paradama, Borki (Pavićević) i Levijevim dokumentarcima“, odnosno njihovo prkosno insistiranje na tome da ih „nije sramota što poreklom su odavde“. Tada im je još od strane tih mondijalističkih krugova zalepljena nezaslužena etiketa „fašista“ i „šovinista“ koja ih do dan-danas prati.

GOVEDINA Pesma koja je najavila veliku karijeru Beogradskog sindikata

Drugi album, “Svi zajedno” (2005), izdat u sopstvenoj produkciji, nastavlja tamo gde su sindikalci stali s “Govedinom”. Pesme su bile žestoke i provokativne (“Poroci Beograda”, “Ljiga”, “Stotka”), dajući nam sveobuhvatan i ogoljen prikaz tranzicione Srbije u kojoj su neobuzdana pohlepa i organizovani kriminal gušili sve zdravo i normalno u društvu.

Drugosrbijanci su se užasavali nad stihovima iz pesme “SBS”, u kojoj je bend romantizovao i fetišizovao delovanje srpskih specijalnih jedinica, a verovatno najjači i najpotresniji utisak sa tog albuma ostavlja pesma Niko ne može da zna, koja je nastala kao plod iskustava stečenih tokom posete i nastupa na Kosovu i Metohiji nakon martovskog pogroma 2004. U gnevnim i emotivnim stihovima, Beogradski sindikat dokumentuje i poetski sublimira težak položaj i stradanje preostalih Srba na Kosovu, a koji su prepušteni maltretiranju Albanaca i KFOR-a, da bi pesmu završili ratobornom porukom s barikada da „ako treba, krv će pričati“.

DIJAGNOZA ZDRAVLjA NACIJE Nakon petogodišnje diskografske pauze, bend se vraća 2010. sa “Diskretnim herojima”, trećim po redu albumom koji je na svim poljima demonstrirao sazrevanje i evoluciju ovog rep kolektiva. Već na prvo slušanje osećalo se da su i tekstovi i muzika benda bili neuporedivo zreliji, kompleksniji i slojevitiji, što je svakako kumulativni rezultat individualnog intelektualnog i kreativnog sazrevanja članova družine. Naime, članovi Sindikata nisu više bili klinci blejači i dokoni studenti, koji uz pivo po gradskim ćoškovima i parkićima sa ortacima razmenjuju anegdote i „lovačke priče“, već odrasli i ozbiljni ljudi, koji su završili fakultete, poženili se, dobili decu, počeli da rade „prave“ poslove i da pišu tekstove i kolumne u uticajnim listovima poput „Politike“.

Ta iznenadna promena statusa i perspektive nije ih omekšala ili učinila da postanu pretenciozni nego im je, naprotiv, omogućila da probleme s kojima se društvo suočava sagledaju iz drugačijeg ugla – uravnoteženije, trezvenije i dublje, nakon čega su ih u svojim rimama obradili na prepoznatljiv način. Kao dijagnostičari opšteg zdravstvenog stanja nacije, sindikalci su i dalje bili nenadmašni. Svaka pesma s tog albuma nosi sa sobom specifičan ulični naboj i pečat nepatvorenog životnog iskustva, kao i snažnu poruku mlađim naraštajima. Od simbioze uličnog kriminala i tajnih službi (“Glavom kroz zid”, “Svedok-saradnik”) preko sve izraženijeg socijalnog raslojavanja, bede i narkomanije (“Gala-socijala”, “Pazi, pazi” i “Zajebi”) do kameleonskog licemerja i faustovske bezdušnosti političke i poslovne elite (“Čovek”, “Welcome to Serbia”), reperi iz “Sindikata” ponudili su klincima lekcije iz stvarnog, surovog života o tome gde ih vode putevi i stranputice koji im se preko masovnih medija serviraju kao priče o uspehu i sreći.

Upravo su taj edukativni momenat i afirmacija pravih vrednosti bend izdvojili iz ostatka rep i muzičke scene, vrativši u popularnu kulturu ideju i pojam moralne vertikale, jer su, pored toga što su neuvijeno govorili o politici i socijalnim problemima, članovi Sindikata nastupali kao da su sebi zadali zadatak da, kroz Scile i Haribde fatalnih poroka, srpsku omladinu izvedu na pravi put. Njihova težnja da podstaknu mlade da razmišljaju svojom glavom, da razlikuju dobro od zla, odnosno da rade u svoju korist, a ne štetu, ali i da bezuslovno vole svoju otadžbinu i svoj narod, donela im je naklonost publike i društveno-kulturni značaj koji daleko prevazilaze status i ulogu običnih zabavljača. Oni su taj metamuzički status zaslužili i učešćem u brojnim humanitarnim akcijama i koncertima, od kojih su mnogi bili baš na Kosovu i Metohiji, kao i serijom tribina i predavanja po beogradskim fakultetima u kojima su studentima govorili o potencijalno štetnom uticaju popularne kulture na sistem vrednosti. Treba takođe istaći njihovu jedinstvenu sposobnost da u svojim pesmama i nastupima srpstvo učine privlačnim, čime su, sasvim sigurno, iz Soroševog zagrljaja istrgli čitavu generaciju devojaka i momaka. Tu specifičnu poziciju predvodnika jednog masovnog narodnog pokreta i grupe koja je veća od muzike koju stvara, krunisali su spektakularnim koncertom u beogradskoj Areni 2012, kada im je pošlo za rukom da, gotovo bez ikakve medijske podrške i reklame, dupke napune ovaj impozantni prostor.

JEDNA PESMA SE VRATILA KUĆI Bend sa pojcima Bogoslovije Kirila i Metodija u Prizrenu

Na javnu scenu se trijumfalno vraćaju 2015. pesmom “BS Armija” u kojoj se prvi put geopolitički pozicioniraju, upućujući prijateljski pozdrav braći Gadafiju, Čavezu i Asadu i dajući podršku svim žrtvama američkog imperijalizma od Rusa iz Donjecka do Huta iz Jemena, uz stih da se „život rađa na Istoku, a smrt dolazi sa Zapada“. Nakon toga usledila je serija singlova, od kojih je svakako najzapaženiji bio “Sistem te laže”, izbačen neposredno pred parlamentarne izbore 2016, u kome su se, u ime poniženih, obespravljenih i osiromašenih gubitnika tranzicije, obrušili na domaće političare koji, umesto da služe svom narodu, slušaju instrukcije iz stranih ambasada, banaka i korporacija.

Ta antiestablišmentska pesma imala je za samo jedan dan skoro milion pregleda na Jutjubu, a vremenom je postala nezvanična himna i nezaobilazna muzička podloga svih protesta i demonstracija ne samo u Srbiji već i u regionu. Ona je potvrdila doslednost benda u borbi za bolju i pravedniju Srbiju, ali i njihovu relevantnost u promenjenim okolnostima diseminacije i konzumiranja muzike preko društvenih mreža i internet kanala. Ipak, njihova najvažnija pesma u karijeri tek je usledila. U oktobru 2018. objavili su, u saradnji sa etno-grupom Trag, “Dogodine u Prizrenu”, savremenu rep parafrazu Rakićeve pesme “Na Gazimestanu”, čime su poslali javnosti i državnom vrhu jasnu poruku o odlučnosti urbane srpske omladine da se ni po koju cenu ne odriče svete kosovske zemlje.

Reakcije na spot i pesmu bile su toliko pozitivne i ohrabrujuće, naročito među Srbima sa Kosova i Metohije, da je Jutjub bio prinuđen da perfidnom cenzurom pokuša da ograniči domet i popularnost pesme i sabornog slogana koji je promovisala. Nije im uspelo, pesma je, poput vode, našla svoj put kroz pukotine do slušalaca širom sveta, prevedena je mnoge svetske jezike, a pozdrav „dogodine u Prizrenu“, poput onog drevnog jevrejskog „dogodine u Jerusalimu“, sve češće se čuje sa usana mladih Srba širom planete.

SINDIKAT NA KOSOVU Članovi benda koncertima pružili podršku preostalim Srbima

Ovom pesmom članovi Sindikata preuzeli su na sebe ulogu savremenih guslara koji, u uslovima mentalne i duhovne okupacije, a koristeći se modernim jezikom i komunikacionim kanalima, čuvaju i prenose tradiciju, narodno predanje i svest o kosovskom zavetu za nova pokolenja i neko bolje vreme. Kada su u februaru ove godine, prilikom posete Prizrenu, na radost malobrojnih okupljenih Srba i sveštenstva izveli tu nadahnjujuću rodoljubivu himnu praćeni pojcima Bogoslovije Sveti Kirilo i Metodije, „jedna pesma se vratila kući“ („Večernje novosti“), a jedan krug, započet pre bezmalo dve decenije na bini beogradskog KST-a, zatvoren je na najbolji mogući način.

Tekst: Marko Tanasković – Pečat Foto: Privatna arhiva BS

YOU MAY LIKE