Chicago, IL
32°
Clear
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 27°F
Wind: 5mph WSW
Humidity: 66%
Pressure: 30.18"Hg
UV index: 0
6 am7 am8 am9 am10 am
30°F
30°F
32°F
36°F
37°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
54°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 41°F
45°F / 36°F

Published 5 years ago

By admin

INTERVJU, ALEKSANDAR ĐURIČIĆ: Kako sam živote najvećih srpskih pisaca sakupio u jednu knjigu

Autor knjige “Čuvarkuće” u kojoj su skupljene priče udovica najpoznatijih pisaca Srbije, svakoga jutra ašovom kopa po prošlosti, nadajući se da ćemo jednog dana, posle vekova zapostavljanja, negiranja i prekrajanja istorije, naučiti da se suočimo sa njom i konačno postati normalni

Dugogodišnji novinar, urednik, publicista i profesionalni “lovac na priče” Aleksandar Đuričić došao je na ideju da istoriju novije srpske književnosti i velikana koji su je stvarali prikaže iz “prve ruke”, kroz ispovesti udovica najpoznatijih pisaca. U knjizi “Čuvarkuće”, za koju mu je ove godine dodeljena nagrada “Dejan Medaković – Za dugo sećanje”, zabeležio je razgovore sa suprugama Borislava Pekića, Mirka Kovača, Milorada Pavića, Mome Kapora, Mike Oklopa, Đorđa Lebovića, Libera Markonija, Petrua Krdua, Oskara Daviča i Antonija Isakovića.

U pogovoru knjige, pod naslovom “One su ih videle nage”, još jedan velikan, Draško Ređep, napisao je:

“Ovo je knjiga o intimi, o bekstvu od takozvanog kolektivnog zanosa, o samoći. “Čuvarkuće” otkrivaju daleko više a svakako ubedljivije od naših socioloških i kulturoloških studija. Ova sveska živosti i ezoterije privatnosti itekako pogađa u sridu.”

BORBA ZA PRIZNANJE Ljiljana i Momo Kapor

Lilja Kapor se duhovito priseća teške borbe da pređe iz statusa Momine ljubavnice u zvaničnu suprugu, a Jasmina Pavić nezaboravnih seksualnih avantura sa čovekom koji je posle „Hazarskog rečnika“ tri godine bio bolestan od pisanja. Ovde ima dosta erotike, ali „Čuvarkuće“ su knjiga i o ljubavi i o samoći

Kako je nastala knjiga „Čuvarkuće-udovice pisaca“ i za čime ste u stvari tragali?

-U mom slučaju sve dobre stvari se dešavaju sasvim slučajno. Iz dokolice. Uvek nešto čitam i kada osetim da su mi nadražene moždane vijuge, krećem u akciju. Pročitao sam knjigu sestrića Mike Antića, koji je pripovedao o tvorcu „Plavog čuperka“ i učinilo mi se da je to nekako napisano izdaleka. Pomislio sam kako li je bilo ženama najvećih jugoslovenskih pisaca i pesnika i tako sam se upustio u avanturu koja je trajala dve godine. Po profesiji sam profesionalni lovac na priče, tako da sam tragao za emocijama i na kraju sam ih spakovao među korice knjige „Čuvarkuće“.

Zašto ste izabrali baš tih 10 udovica?

-Bila je to svojevrsna vrteška, nisam znao koliko će ih biti. Neke nisu bile spremne da govore, nekim ispovestima ja nisam bio zadovoljan, delovale su mi kao žene koje su bile samo slučajne prolaznice u životima pisaca, a sa ovima koje su mi svoje bolne i strasne uspomene poverile, prošao sam jedan mali život. Na kraju mi se čini da nisam ja birao njih, nego da su prave priče našle mene. Tako je nastala knjiga privatne ezoterije najznačajnih jugoslovenskih književnika, ispričana iz ugla njihovih udovica, ali i najbližih prijatelja i saradnika.

Poznato je da su neki od  pisaca imali dve ili više životnih saputnica. Da li ste razmišljali da zapišete i sećanja prvih žena, kako biste upotpunili životnu faktografiju pisaca ?

-Sebe doživljavam kao hrabrog tipa, ali ne baš toliko hrabrog da na jednom mestu spojim dve žene koje su volele istog čoveka. Ali, pošto sam i hazarder, imao sam jedan takav pokušaj, ali nije uspeo. Onda sam se poveo onom zvaničnom verzijom – poslednja žena je udovica. I to je to.

VELIKE ŽENE I VELIKI PISCI Borislav i Ljiljana Pekić

Ljiljana Pekić posle Borine smrti nije umela da hoda sama, spasle su je kasete na kojima je snimao svoje beleške, koje nikada pre toga nije čula, pa se pravila kao da je on tu, da joj telefonira dok ona na kompjuteru skida te njegove misli

Da li junakinje vaše knjige„Čuvarkuće“ imaju nešto zajedničko?

-Svim ovim ženama, mojim saputnicama na dvogodišnjem putovanju kroz život jugoslovenskih književnika, zajednička crta je borbenost i istrajnost da nastave da žive sa svojim najvećim ljubavima i posle njihove smrti. Dirljiv je taj njihov prkos da sačuvaju dela svojih muževa na književnoj vetrometini koja sada vlada. Svaka od njih je naravno priča za sebe, ali neke od njih spajaju suze: skoro reka je izlivena dok je Ana Krdu govorila o tome kako je njen Puiu (tako je zvala svog Petrua) patio kada je Književna opština Vršac izbačena iz Sterijine kuće, a potok suza je Ksenija Marković prolila sećajući se kako se njen, a i naš, Libero Markoni borio sa vetrenječama i boemijom, pre nego što je pod nerazjašnjenim okolnostima pronađen mrtav na stepeništu zgrade gde je imao atelje. Bilo je dosta i smeha, Liljana Kapor se duhovito priseća teške borbe da pređe iz statusa Momine ljubavnice u zvaničnu suprugu, a Jasmina Pavić nezaboravnih seksualnih avantura sa čovekom koji je posle „Hazarskog rečnika“ tri godine bio bolestan od pisanja. Ovde ima dosta erotike, ali „Čuvarkuće“ su knjiga i o ljubavi i o samoći. Ljiljana Pekić posle Borislavove smrti nije umela da hoda sama, spasle su je kasete na kojima je snimao svoje beleške, koje nikada pre toga nije čula, pa se pravila kao da je on tu, da joj telefonira dok ona na kompjuteru skida te njegove misli. Slobodana Matić i sada četiri godine posle odlaska Mirka Kovača, uveče kada gleda neki film krene da komentariše sa njim, što im je bila omiljena igra, i onda se nanovo šokira kada shvati da ipak nije pored nje. Ove hrabre žene povezuje i specifična vrsta ljutnje, osećaj da su ovi pisci skrajnuti, na neki način bačeni. Branka Davičo, dok je vršljala po Oskarovoj biblioteci, nije mogla da sakrije čuđenje što sada nema u knjižarama više njegovih dela, a zadivilo me je to što je svim našim razgovorima prisustvovao njen sadašnji muž, i sve slušao otvorenih usta, kao da prvi put čuje.

BUDVA, 1982 Mihiz, Todorović, Pekić

Čija priča je ostavila najjači utisak na vas?

-Utisaka puna glava, kako kaže pesma. Ne može da se meri, a i ne razdavajam ih.  O tome već sude čitaoci, pa nije u redu da se meša autor. Meni je bilo više nego zabavno, a bogami i mukotrpno. Plakale su, smejale se, sećale se, ja sam kupio emocije sa poda koje su se razlivale. Pili smo kafu sa bejlisom po receptu Dragana Nikolića ili se sa smeškom gledali preko šolje čaja, a onda su isplivavali detalji o njihovoj boemiji, mrzovolji, ljubavnim prevarama, emotivnim izdajama, teškom životu u izbeglištvu, intelektualnim i stvarnim tučama… Svega je bilo. Ali bolje da čitate nego da prepričavam. Bolje pričam za kafanskim stolom nego na sajtovima.

Da nije bilo tih žena ne bi bilo ni „Zlatnog runa“, ni „Hazarskog rečnika“, ni „Grada u zrcalu“, ni meni omiljene knjige„Kalifornija bluz“ Mike Oklopa, ne bi bilo dela koja su nastala posle slučajnog susreta Libera Markonija i Miloša Crnjanskog u Čuburskom parku, niti bi Danilo Kiš i Mirko Kovač posle teške verbalne tuče ikada progovorili da tu nije bila Boba Matić- Kovač da im sipa piće i smiri strasti

„Čuvarkuće“ – može se reći da se odavno nije pojavio kraći i efektniji naslov, koji gađa pravo u metu. Kako izgledaju kuće uspomena koju čuvaju udovice pisaca koje ste vi opisali koristeći samo jednu riječ?

-Taj naslov me je napao jedne večeri, dok sam se u pola noći vraćao kući, i kao da mi je pala saksija na glavu. Prosto se desilo, a to se dešava kada ste iskreno i duboko u nekoj temi. One se zaista čuverkuće tih domova gde su se uglavnom na pisaćim mašinama kucala i mešala slova. Bile su to i za života svojih muževa, poslenika velikih reči jugoslovenske književnosti. A to su i danas, kada tih pisaca nema, a ta književnost se raspala u paramparčad i pretvorila u obore nekih novih jezika, dosta bliskih. Ali su sada postala samo slova koja se gledaju iz nekakvih rovova.   

Njihova uloga u životu pisaca je zasigurno velika, ali da li smatrate da određenih knjiga ili uopšte pisaca ne bi bilo da nije bilo njihovih supruga?

VREMENA DIVOVA: Dragoš Kalaić, Mika Oklop, Momo Kapor

-Ne idem u kladionice, ali ovom prilikom bih se kladio da nije bilo tih žena ne bi bilo ni „Zlatnog runa“, ni „Hazarskog rečnika“, ni „Grada u zrcalu“, ni meni omiljene „Kalifornija bluz“ Mike Oklopa, ne bi bilo dela koja su nastala posle slučajnog susreta Libera Markonija i Miloša Crnjanskog u Čuburskom parku, niti bi Danilo Kiš i Mirko Kovač posle teške verbalne tuče ikada progovorili da tu nije bila Boba Matić- Kovač da im sipa piće i smiri strasti. Igrale su velike uloge u senci, sada su silom lepih prilika na suncu.

Kako ste došli na ideju da sastavite delo sa ovakvom tematikom?

-Kada se probudim, obično posle prve kafe, krenem da jurim neku priču i to je bio jutarnji ritual godinama. Posle dovoljno kafa i godina, neke priče počnu da jure mene. To je dobro definisao Štefan Cvajg kada priče počnu da jure pisca. Ove priče su me našle, u jednom dosta otegnutom trenutku dok sam bio bez posla i novca. Kada sam odbacio misli o tome kako ću da preživim, napale su me one “šta ću da radim”. Volim taj momenat. Iako dosta žulja, ugodan je.

Da li su i u kojoj meri društvo i prijatelji zapostavili žene pisaca nakon odlaska njihovih muževa?

-Mi smo majstori zapostavljanja, negiranja i prekrajanja prošlosti. Kao da nikada nismo čuli onu staru narodnu:“Ko poseduje prošlost,taj ima budućnost.“ Zato skoro svako jutro uzmem ašov i kopam po prošlosti. Uzbudljivo je, lekovito i nekako daje nadu da ćemo jednog dana ipak biti normalni.

Vaša knjiga otkriva nam sve što pisci nisu rekli o sebi, ili nisu stigli da kažu. Izuzetno je zanimljiva druga strana pisaca koja je prikazana, i to iz ugla njihovih žena. Kakve su bile njihove reakcije nakon što je izašla knjiga?

-Uzbuđenje u krupnom kadru i malo nesnalaženja sa novonastalim okolnostima s obzirom na to da su se našle na glavnom meniju nimalo nežne književne čaršije, ali njihovom fajterskom duhu je trebao ovaj vetar u leđa. Meni baš drago, njima prija, čitaoci zadovoljni. Zatvorili smo krug.

Autor ste hit knjige „Posle fajronta“ o Pavlu Vuisiću, sada predstavljate knjigu o udovicama pisaca, sa kojom temom ćete se sledeći put uhvatiti u koštac?

-Stvarno nemam pojma. Ali, javiću na vreme. Čim mi neka saksija padne na glavu.

Razgovarao: S.T.

Knjigu „Čuvarkuće – udovice pisaca“ autora Aleksandra Đuričića možete poručiti na sajtu Samizdat B92 www.samizdatb92.rs , putem linka goo.gl/jmbevL po ceni od 880,00 dinara + cena poštarine.

YOU MAY LIKE